Također, od njihovog isplaćivanja duga zavisi i uspješnost poslovanja manjih preduzeća koji su njihovi podizvođači. Tako na primjer, ukoliko “SCT” kao najveće preduzeće ne isplati dug svom podizvođaču, tj. “Prenovi” velika je vjerovatnoća da niti radnici te firme neće dobiti svoje plate. Naravno da to ne znači da se treba skinuti odgovornost sa malih firmi koje isto tako žele da prevare i pokradu radnike. Naprotiv. Postoje mnogobrojna mala preduzeća koja imaju isti sistem rada, ali toliko ih je mnogo da ih je besmisleno nabrajati. Pored toga što se stalno otvaraju i zatvaraju, često se dešava da jedna te ista firma samo promijeni ime. Zato manja preduzeća nismo ni navodili.

Do danas su zabilježena mnogobrojna kršenja ljudskih prava radnika u građevinskom sektoru, a posebno na polju socijalne i zdravstvene zaštite. Ovom prilikom želimo da istaknemo da nije suštinski problem u firmama koje iskorištavajući situaciju i imaju za cilj ostvarenje sopstvenog maksimalnog profita jer i sam sistem zbog viznog režima omogućava izrabljivanje radnika.

Ovo su samo neki primjeri većih kompanija u kojima se bh radnici eksploatišu:

Vegrad nije plaćao dug preduzeću Gradve, što je bio razlog neizmirenja obaveza prema bh radnicima koji je rezultirao štrajkom glađu. Štrajk se završio 27.05.2010., tako da su četiri od šest radnika protjerani iz zemlje zbog isteka vize. Vegrad ima neizmirene obaveze  prema više od sedamdeset radnika i to iznosu od 110 hiljada eura! Više o tome na:

http://www.rtvslo.si/gospodarstvo/vegrad-protest-se-je-koncal-z-izgonom-iz-drzave/231126

SCT – Bez posla je ostalo 120 radnika, uspostavom novih preduzeća. Naime, direktor SCT-a je proglasio stečaj i istovremeno oformio dva nova preduzeća. Razlog radničkog protesta bila je bojazan od neisplate otpremnine. Radnici su bili ubijeđeni da rade za SCT i nisu znali da rade za nova preduzeća. Više o tome na:

http://tvslo.si/predvajaj/brez-dela-120-delavcev-v-nekdanjih-sct-jevih-podjetjih/ava2.73443712/

Također, u tom istom preduzeća se često dešava da se radnicima ne isplaćuju dohotci, npr. Vitomiru Milnakoviću, SCT je dužan oko 17.000 eura. On je jedan od mnogih radnika kojima se dešava slično. Više o tome na :

http://novodanes.si/link.php?title=Delavci_SCT_sumijo_da_jih_podjetje_goljufa

Primorje – Na gradilištu u Stožicama, na kojem se gradi nogometni stadion koji će predstavljati svojevrstan ponos cijeloj republici Sloveniji, ljudi su radili na kiši i snijegu po 10, pa i do 15 sati dnevno te nisu imali slobodne vikende niti praznike. Poslodavci su radnike prisiljavali da se odreknu regresa, a prekovremeni rad im nisu plaćali. Radnici su radili za firmu Arming d.o.o. koja je u projektu sudjelovala kao podizvođač firme Primorje Energoplan. Više o tome na:

http://www.vecer.com/clanek2010021105511242

CGP – Najpoznatiji primjer jeste primjer kočevskih radnika koji su štrajkovali ispred Ministarstva za rad Slovenije jer im nisu bile isplaćivane plate više od jedne godine. Prenova je, naime, bila podizvođač firme CGP- a, koja nije redovno uplaćivala svoje obaveze, tako da je i ona indirektno povezana sa neisplaćivanjem plata i ostalih obaveza prema radnicima. Više o tome na :

http://www.siol.net/gospodarstvo/2010/03/delavci_kocevske_prenove_vztrajajo.aspx

Koliko neko očajan mora biti,  da teško stanje u kome se nalazi,  iskaže štrajkujući glađu?

Koliko okrutni i gluhi moraju biti oni koji trebaju da čuju i suosjećaju?

To lako saznate kada ste u borbi za rješavanje egzistencijalnih pitanja, a spas vidite izvan državne granice.  Nemojte sumnjati da tamo spasa nema,  ima ali za vas – TEŠKO.  Zemlje u koje veselo hodite dužne su obezbjediti radniku prava koja su mu garantovana u njegovoj zemlji.  Znate gdje živite i gdje nemate priliku da se dokažete na radnom mjestu,  znate koja su radnička prava,  kolike su plate.  Znaju to i oni u kojima spasitelja vidite.

Iz rubrike “bh radnici na privremenom i beznadno stalnom radu u Sloveniji savjetuju,  izdvajamo:

-    prije nego odlučiš da želiš raditi u Sloveniji dobro se informiši o svojim pravima
-    imaj uvijek dovoljno novca za povratak kući
-    ne računaj na državne institucije
-    ne dozvoli da budeš žrtva obmane

Rekoše nam tako radnici koji su u potrazi za boljim životom završili sa pogrešne strane medalje radničkog dostojanstva i ponosa. Bez dovoljno hrane, u nehumanim uslovima, ograničenog kretanja, svjesni u svakom trenutku da su drugačiji od ostalih.
Zašto se ne obratiše nekoj institucji koja je preskupa, a ne radi ništa jer nema posla? Probali su! Jedino što su dobili jeste pranje od odgovornosti institucije u kojoj su se uhljebili podobni. Težak položaj bh radnika dugo je ostao skriven i van interesa javnosti, kako u Sloveniji, tako i u Bosni i Hercegovini. Obespravljeni radnici su pokušali da kontaktiraju brojne institucije, slovenačke i bosanske, ali osim ograđivanja od odgovornosti nisu dobili konkretniju pomoć. Probali su u ambasadi BiH u Sloveniji, ali zašto bi oni obarali nivo trošača državnog novca, i za promjenu interesovali se i radili nešto? Očajnička mjera – štrajk glađu, bila je tek početak percepcije problema i buđenje interesa za njegovo rješavanje.

Težak je pas’ji život, tvrde radnici.

U Sloveniji radi oko 47 000 bh državljana. Ukratko, uslovi rada koji vrijede za većinu njih:
-    Plata oko ili niža od 600 eura (600 eura je iznos minimalne plate u Sloveniji)
-    Obezbjeđeni najprljaviji i najslabije plaćeni poslovi bez obzira na stručnost
-    Ovisnost o poslodavcu
-    Socijalna sigurnost isključena
-    Sagregacija
-    Potpuni nadzor 24 sata.
Radnici su ucjenjeni na život u radničkim domovima u kojima imaju ograničenu mogućnost kretanja. Pod lažnom ljubažnošcu eksploatatora smještaju se u nehumanim uslovima. Nerijetko jedan radnik ima 2 m2 osobnog prostora (da spava, odmara se, živi) i beskrajno dug red čekanja na tuširanje i toalet. Za tu ljubaznost uredno izdvaja 150 eura, što je četvrtina njegove, više nego pošteno, zarađene plate. Obzirom da isplate nisu redovne, ucjenjeni su da koriste ljubaznost koja im je nametnuta.
Da bi bili ravnopravni sa slovenačkim radnicima tj. da dobiju osobnu radnu dozvolu moraju porovesti najmanje dvije godine u neprekidnom radnom odnosu kod jednog poslodavca. Bilo bi poželjno da su ravnopravni barem sa radnicima koji dolaze iz drugih država bivše Jugoslavije, koji su uvijek bili u znatno boljem položaju. Bh radnici su kolateralna šteta državnog nerada i nebrige za svoje državljane, ništa novo.
Pomoć u organizovanju radnika prvo su pružile organizacije  IWW (nevidljivi radnici svijeta) iz Ljubljane i socijalni centar Rog. Iste uzimaju aktivno učešće na protestu 19.7.2010.god. u Sarajevu.
Radnici imaju samo dva zahtjeva:

1.    isplata neisplaćenih plata
2.    osobne radne dozvole bez obzira na neispunjavanje uvjeta

Pokažimo da je nekome stalo i do običnih ljudi!

Nije samo novac i materijalizam  snaga koja okuplja ljude!

DOSTA nam je državne nebrige, svi smo mi neeksploatisana radna snaga!

19.7.2010. ne tražite izgovore nego pružite podršku!

Za osobe/organizacije koje na bilo koji način žele pomoći i učestvovati u organizaciji i realizaciji ovih protesta, kontakt je: pokret.dosta2008@gmail.com

SOLIDARNOST!

Aktivisti i aktivistkinje Pokreta DOSTA!

-Žalosno je, nema građana Sarajeva da se solidarišu, bez obzira da li su neki ljudi iz drugog kantona ili entiteta. Ljudi treba da podrže sve radnike, jer kad-tad i oni će biti u istoj situaciji, pa će njima trebati podrška-kazao je Berilo.

Među radnicima koji su se danas okupili, mnogi nisu uspeli da pošalju svoju decu na ekskurziju, ili matursko veče, jer unazad nekoliko meseci nemaju nikakva primanja.

Jedan od radnika fabrike Granit kazao je da su na ovakav čin jednostavno bili primorani. Oni su ranije organizovali proteste u Jablanici, ali bez rezultata. Jednom prilikom su blokirali put M17, ali ni tada nije bilo pomaka.

-Mi smo sve pokušavali na miran način, međutim, došlo je do ovoga da dođemo u Sarajevo. Porodice su nam gladne, četiri mijeseca nismo ništa dobili. Mi smo od Kantona trebali da dobijemo neku pomoć, ali kako ja znam, neke su se straneke umješale i sprečile da mi dobijemo pomoć-kazao je jedan od radnika firme Granit.

Vahid Šehić, predsednik štrajkačkog Odbora kazao je da radnicima nije potreban stečaj i da postoje sve prilike da se nastavi sa radom, onog momenta kada se izvrši preregistracija i ukine stečaj.

-Kantonalni Sud je 27. maja donio odluku da se proces reregistracija firme Granit vraća na Opštinski sud, odnosno da se firma vrati u matičnu jedinicu u Jablanicu. Mi smo došli kako bi tražili da se cijeli ovaj proces ubrza. Čim se preregistracijom firma vrati u Jablanicu, automatski pada i stečaj-kazao je Šehić.

Od nekih radnika saznali smo da je načelnik Opštine Jablanica sudelovao u procesu preregistracije firme iz Jablanice u Sarajevo, a da za to radnici nisu znali. Uposlenici “Granita” sada čekaju odluku Kantonalnog suda, odnosno Opštinskog suda u Jablanici koji bi trebao da poništi odluku o stečaju kako bi se vratili na svoja radna mesta.

zurnal.info

Od oko 90.000 stranih radnika, koliko ih na različite načine stigne u Sloveniju, 60.000 dolazi iz BiH, mahom iz tuzlanske regije i Krajine.

- Riječ je o građevinarima od kojih je dio legalno prijavljen, dok dio radi nacrno, bez ikakve socijalne, a često i materijalne zaštite i sigurnosti. Ima radnika koji mjesečno rade i po 300 sati na građevini, za platu od mizerna dva eura na sat. Uprkos tome, većina tih radnika nije sigurna hoće li na kraju mjeseca primiti i tu tako nisku plaću, jer ih poslodavci ucjenjuju dozvolama i boravišnim vizama – kažu Kurnik i Salihović.

Naši sagovornici navode primjer jedne građevinske firme iz Kočevja koja za 130 radnika iz Krajine duguje osam plaća. Zbog njihove neupućenosti, poslodavac im je, pričaju, poništio vizu i odjavio ih iz Slovenije, a kada su ga pokušali tužiti, nisu mogli ući u deželu. U međuvremenu, ta firma zaposlila je druge radnike, također iz Bosne.

- Prevara može ići unedogled. Želimo napraviti mrežu zainteresiranih organizacija u BiH kako bismo na neki način upoznali vašu javnost s ovim problemom. Mi smo u Sloveniji već imali konkretne aktivnosti i nakon štrajka glađu bosanskih radnika u Kočevju, stvar je pokrenuta s mrtve tačke. Napravili smo vrlo značajne kontakte u Evropi radi rješavanja ovih problema – poručili su iz IWW-a.

Aktivisti IWW-a uskoro u saradnji s domaćim sindikatima i nevladinim organizacijama u BiH planiraju održati mirne proteste pred Ambasadom Slovenije u Sarajevu kako bi ukazali na položaj bosanskih radnika u toj zemlji te pozivaju sve radnike koji su radili u Sloveniji, a ostali su uskraćeni za svoja prava, da im se pridruže.

Na liječenje u BiH

- Ima radnika koje u Sloveniju dovode firme registrirane u BiH. Slovenski poslodavac za njih bosanskoj firmi, naprimjer, plaća penziono i zdravstveno osiguranje i ta firma, po logici stvari, to bi trebala uplaćivati u bosanske fondove. Rade li to, mi ne znamo, ali znamo da, kada se radnik povrijedi u Sloveniji, dovoze ga u BiH na liječenje – navodi Kurnik.

Slovenske vlasti ne reagiraju

- Velik je broj slučajeva gdje poslodavac pravi s radnicima dodatne ugovore u kojima se oni obavezuju da će se odreći regresa, prava na doručak, naknade za prijevoz, a da će im on zauzvrat produžiti vizu. Slovenske vlasti znaju za ova kršenja radničkih prava, ali svjesno na to ne reagiraju – ističe Salihović.

Dnevni avaz

Dražana Lepir, ispred banjalučkog neformalne grupe građana ,,Oštra nula”, rekla je kako se tema društvenog aktivizma nametnula sama po sebi, jer je Republika Srpska jedina u okruženju koja nema bilo kakvog organizovanog građanskog aktivizma u cilju pokretanja gađana, kako bi djelovali protiv loše vlasti.

“Mi moramo moći računati na druge ljude, potrebni su nam. Njihova brojnost je potvrda kako rada ,,Oštre nule” tako i potvrda zrelosti društva. Ali, na žalost, situacija je takva da smo izuzetno nezadovoljni odzivom pojedinaca na terenu” – navela je Dražana Lepir.

Ona je to obrazložila mišljenjem da je letargija novi vid ,,aktivizma”. Ovo predavanje, po njenim riječima, takođe predstavlja jednu od opcija građanskog djelovanja. Izbori nisu jedino sredstvo da se utiče na vlast.

Aktivista pokreta ,,Dosta” iz Sarajeva, Demir Mahmutčehajić, istakao je kako u periodu od 4 godine, koliko postoji ovo udruženje, situacija po pitanju društvenog aktivizma nikada nije bila gora.

“Odbili smo da budemo simpatizeri bilo koje političke opcije, kao i da se naša neformalna organizacija bavi novcem” ,rekao je Mahmutčehajić.

On se posebno osvrnuo na dešavanja koja su prethodila prvomajskom skupu, koji je najavljen kao veliki društveni, pa i politički događaj.

Prema njegovim riječima, osnovni razlog za fijasko prvomajskog skupa Sarajevu, na kojem je bilo predviđeno da se okupi više od 100 000 ljudi, bila je razjedinjenost sindikalaca i instrukcije  pojedinih političkih stranaka iz Federacije da nije ,,pametno” održati takav jedan skup.

“Trenutno u Bosni i Hercegovini  postoje 4 sindikata i to su bošnjački, hrvatski, srpski i ‘privatni sindikat’ u vlasništvu Muje Selimovića, koji je sam u okviru svoje firme osnovao sindikat”,  navodi Mahmutčehajić i dodaje kako “ovakva situacija ilustruje svu nemoć, neslogu i apsurdnost sindikalnog udruživanja u Bosni I Hercegovini”.
“Ipak, prvomajski protesti, iako u umanjenom obimu, održani su u Sarajevu, a neformalni pokret ,,Dosta” je raskrinkao rad Saveza sindikata i, što je još važnije, pokrenuo osnivanje sopstvene sindikalne organizacije”- naveo je Demir Mahmutčehajić.

On je na kraju zaključio kako je cjelokupna scena aktivističkog djelovanja u Bosni i Hercegovini u povoju. Sve ono što se dešava su pionirski koraci, ali ono što radi pokret ,,Dosta” rade zapravo mladi ljudi, što daje nada u kakvu-takvu budućnost ove zemlje.

“Sad sam tek postao svjestan paradoksa, kako sam na početku neformalnog udruživanja radio globalno, a sad sam se vratio lokalnim temama.”

Ovim riječima je zagrebački profesor filozofije i sociologije,  Srđan Dvornik, započeo svoje predavanje.

Promovišući svoju knjigu ,,Akteri bez društva”, Dvornik se osvrnuo na svoj aktivistički vaninstitucionalni rad od 1988. godine i osnivanje Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu, koje po njemu nije postiglo ništa, osim da je lociralo i dijagnostifikovalo problem u tadašnjoj državi pred raspadom. Ipak, njegov značaj je bio u tome što je to bilo prvo udruženje bez bilo kakve političke I državne podrške.

“U bivšem jugoslovenskom društvu, dogodila su se dva ,,Dešavanja naroda” i oba su bila nepotrebna, vulgarna I završila su se tragično” – navodi Dvornik i dodaje kako je riječ o Hrvatskom proljeću I Miloševićevom govoru na Gazimestanu.

“Komunistički lideri su otkrili jako bitnu stvar, a to je mobilizacija širokih narodnih masa nacionalizmom, a ne socijalističkom ideologijom” – dodaje Dvornik.

Civilno društvo je prema njegovim riječima sistematsko i sistemsko ,,petljanje” građana u rad političkih struktura, koje za 4 godine mogu počiniti isuviše grešaka.

Profesor Dvornik je zaključio svoje predavanje osvrtom na neo-liberalni kapitalizam. On je rekao kako je taj politički sistem izvršio, na jedan način, “prijevremenu pacifikaciju” civilnog društva u zemljama u tranziciji. Na taj način je umrtvljena ionako indolentna aktivistička scena u zemljama u regionu.

Glavni i odgovorni urednik medijskog projekta Buka, Aleksandar Trifunović, rekao je kako, na žalost, ovdje ljudi vole da posmatraju stvari sa galerije.
“Nevladin sektor je bio slab zato što nikada na ovim prostorima nije ponudio nekoga ko bi kao Gandi iz jednog nenasilnog otpora prerastao u političkog vođu. Ovdje su ljudi uvijek očekivali kabadahije, siledžije, ljude koji tako izgledaju i koji se tako ponašaju i za takve su i glasali” istakao je Trifunović.

Trifunović je posebno postulirao da svaki čovjek u krajnjoj instanci treba da se bori za sebe i zbog sebe. Mladim ljudima do 30 godina protest može biti samo dobro iskustvo u kojem se nema mnogo šta izgubiti, a može se dobiti zaista, zaista mnogo.

Za ovo predavanje, uprkos pesimističkim tonovima, se može reći da je uspjelo upravo zato što se pojavila kritična, informisana i obrazovana grupa mladih ljudi, na kojima ostaje da se kroz neformalne oblike udruživanja i aktivizma izbore prije svega za sebe i za humaniji kutak svijeta.

www.6yka.com

Pokret „Dosta!“ smatra da su vladajuće partije u BiH svojim katastrofalnim radom zaslužile potpuni poraz na izborima, te podržava sve pozitivne aktivnosti opozicije u BiH koje bi mogle donijeti promjenu ovom društvu. Međutim, pokret „Dosta!“  je dio civilnog društva i neće, osim u kapacitetu u kojem kao akter civilnog društva to može, učestvovati aktivnom u političkom životu kao dio političkih opcija na izborima.

„Mi odgovaramo svim građanima i građankama Bosne i Hercegovine, a to namjeravamo i nakon oktobra 2010. godine te ni u kojem slučaju nismo i ne možemo biti dio nikakve koalicije političkih partija.“ – poručuju iz pokreta „Dosta!“

Pokret Dosta!

Nekoliko stotina građana je shvatilo da im nije dobro u ovoj zemlji i odlučili su uraditi nešto po tom pitanju.
Možda nije dovoljno otići na protest, prošetati i reći par riječi o situaciji, ali to je sjeme koje će klijati i koje će izrasti u prelijepo drvo koje će svima davati hlad.

Bez obzira na to da li mislite da je na protestima bilo puno, malo ili očekivan broj građana/ki, poenta je da je ovo samo početak dugog (i bolnog ) procesa mijenjanja nas samih.

Svi smo mi karike koje čine lanac koji je sistem u ovoj zemlji i kada shvatimo da smo mi ti koji se moraju promijeniti, stvari će prirodno i spontano krenuti nabolje.

Građanin, koji je bio na protestu, je duhovito primijetio da je Prvog maja bilo više ljudi u mesari u Blažuju nego na maršu.
U pravu je.

Ali mi nismo glodali meso sa kostiju mrtvih životinja i ispijali hektolitre piva.

Mi smo glodali i nagrizali sve one koji misle da im je dobro, a nisu vidjeli dalje od svog i nosa svojih bližnjih.
Ni u regionu situacija nije značajno drugačija – slab odziv na proteste, gomile janjaca na ražnju i burad piva.

I ovaj podatak dovoljno govori koliko smo svi “brothers in arms”, što se stanja u glavi tiče.
Od Vardara pa do Triglava mnogo tijela i jedna (prazna) glava.

Dosta!

Downloadujte snimak kompletne emisije (.mp3, cca. 35 MB):
(right click, save target/link as…)

KOST U GRLU BH RADIO 1 – 26. 4. 2010.

Dosta!

Prvo javno prozivanje aktivista Pokreta DOSTA! je učinjeno na dan nereda, u emisiji „Rebus“ na TVSA, a od strane g. Munira Karića. Navedeni gospodin se isto veče javno izvinio našem aktivisti Demiru Mahmutćehajiću u emisiji „Odgovorite ljudima“ na FTV-u. Današnji Dnevni  avaz je objavio tekst u kojem se navodi da je TBO SBK-a identifikovala aktiviste Pokreta DOSTA! kao odgovorne za nasilje i vandalizam. Bezrezervno podržavamo boračku populaciju i sve druge obespravljene u njihovoj borbi za ostvarenje svojih prava. Međutim, moramo jasno ponoviti da uopšte nismo bili prisutni na protestima 21. aprila 2010. godine te da nikad nismo navodili na nasilje i vandalizam, jer smatramo da se time ništa ne može promijeniti. U prilog ovome tvrdimo da prepoznatljivi aktivisti Pokreta DOSTA! tog dana uopšte nisu bili u Sarajevu i za to imamo dokaze.

Dalje, niko od aktivista Pokreta DOSTA! do danas nije priveden, uhapšen ili pozvan na informativni razgovor u MUP KS ili FMUP.
Od navedenih institucija, bez da vršimo pritisak na njih, očekujemo skori završetak istrage i javno iznošenje svih rezultata iste kako bi spriječili daljnje pokušaje manipulisanja boračkim populacijama te diskreditirajuće napade na aktiviste Pokreta DOSTA!.

Od g. Munira Karića, kao i od TBO SBK-a zahtijevamo da nam se javno izvine ili da javnosti iznesu dokaze za svoje tvrdnje da su aktivisti Pokreta DOSTA! učestvovali u neredima 21. aprila 2010. godine.

Također želimo priznati da smo odgovorni što konačno postoji grupa pojedinaca i pojedinki, koji se nikoga ne boje, koji nisu plaćenici niti sluge bilo koje stranke ili partije i da smo odgovorni što uporno pozivamo na odgovornost naše izabrane predstavnike i građane, ali stalno insistirajući na mirnim i nenasilnim metodama iskazivanja nezadovoljstva. U skladu sa navedenim smo se i odlučili promijeniti rutu našeg protestnog marša Prvog maja, kako ne bi na bilo koji način dozvolili onima koji nas žele uništiti da ostvare svoje namjere.

Pozivamo sve građane da nam se pridruže Prvog maja ispred RTV Doma u 12:00 h i da zajedno sa nama pokažu da osuđuju svako nasilje, rušenje i uništavanje našeg glavnog grada, naše jedine domovine i našeg dostojanstva.

Marš će se simbolično završiti ispred bivšeg privrednog giganta, Energoinvesta na Stupu, jer i time želimo pokazati kako nam je cilj graditi, a ne rušiti ono što su generacije vrijedno stvarale.

Molimo sve odgovorne redakcije, medijske kuće i dobronamjerne novinare da ovo saopštenje objave u cjelosti kako bi konačno bilo odbačeno svako manipulisanje našim aktivnostima, ciljevima i namjerama.

Prvobitna ruta marša bila je RTV Dom – Parlament BiH.

Zbog iskrene namjere da se borimo za dostojanstvo običnog čovjeka i želje da gradimo BiH, a uzimajući u obzir nagomilani bijes građana uzrokovan kriminalnim rukovodstvom vlade Mustafe Mujezinovića, pokret DOSTA! se odlučio promijeniti rutu marša.

Na ovaj način namjeravamo onemogućiti sve one snage koje su spremne da izazivanjem nasilja i opšteg haosa ostvare svoje morbidne političke ciljeve.

Nova ruta protestnog marša je RTV Dom – Energoinvest na Stupu.

Svi oni koji odlučno žele poslati jasnu poruku da nećemo nasjedati na jeftine trikove, nacionalizam i manipulisanje gladnom i obespravljenom masom trebaju svojim prisustvom na ovom maršu jasno pokazati da ima dovoljno nas koji ovo stanje više nećemo tolerisati.

Ovim maršom jasno ćemo poručiti da smo antifašisti, zdrava snaga Bosne i Hercegovine, dostojanstveno ujedinjena i odlučna istrajati do konačne pravde za sve građane. Zbog svih radnika, koji su pokradeni, prevareni i opljačkani, simbolično završavamo sa maršom ispred nekadašnjeg privrednog giganta Bosne i Hercegovine, a danas masovne grobnice radničke perspektive.

Danas smo stajali ispred zgrade Doma sindikata, koja bi trebala simbolizirati svjetlo radničke borbe. Ovaj sindikat je tamnica radnika čije ključeve drži tamničar poslije tamničara, predsjednik lažnog sindikata Ismet Bajramović i njegovi saučesnici u zločinu protiv radničke klase ove zemlje.

Pokret Dosta! je bezbroj  puta pozivao na jedinstvo ljude koji sjede u zgradi Doma sindikata, nudeći zajedničke proteste, nudeći naš znoj i trud kako bi okupili sve nezadovoljne na jednom mjestu i pokazali vlastima kako u praksi izgleda mrtav broj sa papira.

Sindikat je izdao radnike ove zemlje i prevario sve nas koji smo složno htjeli da pokažemo snagu i volju!

Svjesno su i namjerno odlučili praviti ikebana-proteste u pet gradova Bosne i Hercegovine, jer to odgovara onima sa kojima su sjedili prije nekoliko dana za istim stolom i dogovarali još jednu kolektivnu pljačku naroda!

Dok Sindikat potpisuje ugovor sa đavolom, mi im poručujemo da će im se svako izgovoreno i napisano slovo obiti o glavu!

U zemlji od pola miliona nezaposlenih, u kojoj samo rijetki imaju privilegiju da dobiju stalan posao i stabilna primanja, Sindikat, umjesto da se bavi pravim problemima i bori za prava radnika, na neprimjeren način obilježava Prvi maj  - organizirajući koncert u Domu mladih.

Takođe, sve proteste koji Prvog maja budu organizovani izvan Sarajeva smatrat ćemo sabotažom i podrivanjem  zajedničke borbe.

Pozivamo vas da vašem djetetu i unuku sutra pogledate u oči i kažete: “Da, ja sam uradio sve da
tebi bude bolje! Ova ponosna zemlja plod je i mog rada”.

Također  vas pozivamo da prvomajski protestni marš bude miran i dostojanstven, ali glasan i jasan!

Vidimo se 1. maja u 12 sati ispred RTV Doma!